GOST IVAN BOŠKOVIĆ 06.05.2026

Tema: Bezbjednost i rizici u digitalnim finansijama

Autroka emisije Ana Nives Radović

Radio AntenaM

https://www.antenam.net

Transcript

Copy

SPEAKER_00 0:20

Vama je danas ananović teme se tehnološko-financijski tim povodom. Moji današnji gost je izvršni direktor kompanije Ritas Ivan Bošković kojim zahvaljujem na vremenu koji izdaje za današnje gostovanje i želim dobrodošli u studiji radne temašnje emisije je primjena vještačke inteligencije i drugih savremenih tehnologija u financijama u transakcijama u plaćanjima, ali u sistemima koji obezbjeđuju svakodnevno poslovanje, neometano funkcioniranje privrede institucija i sve ono što su u tom smislu šanse i rizici. Sa jedne strane vidimo da se primjena vještačke inteligencije koja se decenju unazad razvija, sve više primjenjuje u pametnim rješenjima za plaćanja u transakcijama u svakodnevnom poslovanju. Vidimo da to donosi velike šanse, vidimo da to donosi ogromne mogućnosti, ali sa druge strane nosi i neke rizike kojih sistemi koji ih primjenjuju često postaju svjesni tek onda kada se dogodi problem ili kada se pojavi prijetnja. Kolika je prije svega svijest, ajde da govorimo na globalnom nivou pa ćemo se naravno dohvatiti i lokalnog konteksta, ali ajmo prije svega da malo vidimo kako se razumijela i doživjela da kažem ova tranzicija koja se dešava na tehnološkoj sceni i njenom utjecaju na financije i koliko smo svjesni onoga što za rizika kojem se izlažemo u tom smislu.

SPEAKER_02 1:43

Pa plašim se da nismo dovoljno svjesni asimetrije u sigurnosnim rizikima i s jedne i benefitima sa druge strane koje ova tehnologija donosi. Mi smo generalno kao populacija, ne samo u crnoj govori govorim generalno već se srodili sa GPT-em ili sa ovim chat modelima koji mogu da nam odgovore instantna razno razna pitanja, a možda čak i da nam pomognu da analiziramo neke cijene, naše transakcije, čak investicije itede potpuno zanemarujući koliko to može danas košta. Tako da generalno uzev mislim da se koristi sve više, ali nedovoljno svjesno šta može loše da se dogodi, šta može loše da pristekne iz toga. I to kad kažem mislim i na obične ljude, na nas građane, ali mislim i na ljude iz financijskog sektora kojima bi to trebala biti obaveza, da ispitu tehnologiju i da razumiju koji su rizici, da preveniraju te rizike, naprave akcioni planove i onda dozvole građanima da koriste to kao servis. Jedna još važna stvar i zanimljiva zapravo je da je financijski sektor generalno konzervativan sektor. Tu se čak kada tehnologija sazri, pada je onda sve što se primiče našem novcu jer želimo da bude sigurno i izvjesno, da bude jasno klasifikovana, da mi znamo šta je da, šta je ne. A sa algoritmima vještačke inteligencije, posebno generativnom vještačkom inteligencijom i jezičkim modelima stvari su daleko od determinističkog, daleko od jasno poznatog, ali je već debelo upotrebi.

SPEAKER_00 3:23

Financijski sektor je samim tim izložen da kažemo prijetnjama koje postoje, izložen je rizicima, sa druge strane da kažemo platni sistemi su zapravo oni koji u tom smislu možda najviše, odnosno sa aspekta korisnika možda postoje najviše izloženi. U suštini sistemi koji se primjenjuju kroz vještačku, odnosno primjenja vještačke inteligencije u tom kontekstu je zapravo jedan oblik zaštite. Sa aspekta korisnika, koliko je korisnik zapravo svjestan, mi smo decenijama unazad imali situaciju da veliki broj građana je dugo, dugo dok izdavavci platnih kartica zapravo nisu potvrdili koliko su njihovi sistemi sigurni. Imali otpor prema korištenju kartica vjerujući da zapravo taj novac možda ode negdje drugo, dešavale su se naravno i brojne prevare otuđenje novca itede na tom planu. Međutim, povjerenje je ipak ostalo i konačno se krenulo korak dalje. Danas, ako pogledamo podatke za Crnu Goru i za slična tržišta, vidimo da je taj broj u više stručen u odnosu na recimo deset ili petnaest godina unazad ili u odnosu na vrijeme kada su kartice počele da se izdaju. Koliko sada korisnik ima povjerenja u ove tehnologije ili ih zapravo zapravo više percipira kao rizik? Dakle, ako govorimo o online plaćanima, o sistemima kao što su Apple Pay, Google Pay, koliko tu sa aspekta korisnika se percipira da je vještačka inteligencija prijetnja i da će se na taj način zapravo njihova sredstva možda postati više izložena?

SPEAKER_02 4:53

Pa meni se zapravo čini da korisnici imaju taj osjećaj neizbježnosti u susretu sa tehnologijom. Znači to je tu i to je tako i nama prosta je samo to da koristimo jer i nemamo drugu alternativu. Što zato što smo inertni ili možda malo lijeni, zato što je ugodnije koristiti digitalna sredstva nego cash lakše, ne moram da mijenjamo, ne moram da razmišljamo o raznoraznim da opterećujem svoj mozak valutnim razlikama mjenjačnicama ili čime god mogu da kupujem online jednostavno treba da mi stigne pošljavka ste moje itede Za sve to je vrlo ugodno koristiti sredstva plaćanja i financijski system digitalizovan i ekonomija se ubrzava zahvaljuji tome sa jedne strane ali sa druge strane moramo da shvatimo da i ti procesi u pozedini koji nama nisu vidljivi kao korisnicima tih usluga su postali toliko brzi i toliko kompleksni da više čovjek ne može da nas zaštiti nekom svojom analitikom. Ne možemo da očekujemo da čovjek sjedi tamo u poziveli posmatra stotine hiljada transakcija i govori eka, ovo je sad prevara i ovo ćemo da zaustajimo. Ne, to u decenni unazad već rade algoritmi, već rade vještačke inteligencija. Neke stvari mašinsko učenje radi mnogo bolje nego čovjek kad je adekvatno istrenirano, kad je jasno šta radi, na koji način i kako, ali ako ga imamo kao crnu kutiju koju samo unesimo u svoj system i očekujemo da nam radi kao bilo koji drugi deterministički software, tu laže stvarno ključni rizici i nisam siguran da mi sad i razmišljamo o tome, to je prekomplexo za nas. Ja imam dnevne problemu, djecu u školy, training treba, račun, ako se sad razmišljava što može loše deset, ali trebalo bi. Jer dešava se i globalno neki pektonski poremećaj koji donosi ova tehnologija, oni se prelivaju ne minimum i na financijski system i na naše svakodnevne života. Ali ako možda je interesantno da po menemo neke od tih stvari. Mislim ljudi vjerojatno znaju da se Trump došao u konflikt sa Antropikom i da su oni povukli svoju dozvolu za korištenje njihovih AI modela za vojne akcije u Americi. Ali možda se manje zna da je u akciji happen dura također antropici koji modeli su odirali veoma veliku ulogu. I da je naravno tu priliku sad iskoristio Open AI se trepnuo.

SPEAKER_00 7:26

Dakle, govorimo o konkurenciji koja se tu raspodijelila.

SPEAKER_02 7:30

Tako je, tako je. Tako da ti isti modeli koje mi koristimo da se njima očetujemo, da ih pitamo za neki savjet ili da nam što je strašno pogrešno izanaliziraju ovaj naše laboratorijske parametre ili neke izvještaj lekara, isti ti modeli analiziraju za vojne potrebe potencijalne targete, žrtve, mete upravljaju autonomnim oružima kao drona ili čak raketama i tome slično. Tako da sad više nuklearno oružanje nije ne opredjeljuje moć na geostrateški već vještačka inteligencija i sofisticiranost te tehnologije i njena integriranost tu vojnu industriju. Samo još jedna zanimljiva stvar pa ćemo se vratiti na financije jer mislim da je važno da sagledamo što se dešava i na geostrateškom polju neki potezi koji se vuku zadnjih godina i u korini su zapravo u samopuzdanju koje u određenoj naci ili sili daje vještre inteligencija kao moć. Dakle, jedna interesanta stvar je da je tržišna kapitalizacija financijski tržištim, tržišna kapitalizacija palantira, jedne od companija koja se bavi, bavila se tradicionalnim software za masovni nadzor bezbjedan službe itede sad također ima svoje AI modele. Njihova tržišna kapitalizacija premašila kapitalizaciju firme who proizvodi F35 avione and tradicionalno oružja naravno vojski u mnogim zemljama itd. Oczekivan koji investitori imaju technologia imati domainou ratato. Utiče se na financijskog technologia utjecaj na nowo na stalog and position na burzi. Trogovina na birzi, notzy trgu algoritmi, there are you algorithm ratio na boy, algorithmi trguesto nas algoritmi nam nude online, predpostavljamo što bi mogli kupe investiciamo prilike nam nude. Algoritmi će vjerojatno vrlo brzo naši lčeni bankari i sad se postavlja pitanje samo da li mi znamo kako to sve radi i koji su mehanizmi zaštite za nas kao obični građana.

SPEAKER_00 10:03

Pomenuli ste Entropic, pomenuli ste OpenAI, pomenuli smo još neke firme koje su kažemo dio neke zapadne proizvodnje odnosno pratimo što te kompanije rade zato što posluju u zemljama u kojima ipak postoje informacije. es druge strane u Kini imamo ono što znamo deepseag i još vjerojatno neke za koje možda ovdje u ovom dijelu svijeta ili ostatak svijeta izvan Kine i možda čak ni kineska javnost ne zna koji se neminovno razvijaju jer ne možemo vjerovati da nacije poput Kine, Rusije i sličnih tržišta ne razvijaju neke svoje modele koje možda nisu popularizovali na način na koji su to radile zapadne kompanije, ali koliko su takve stvari prijetnja, da li uopće razmišljamo o tome ili mi gledamo scenu da kažemo vještačke inteligencije, budućnosti, ratovanja, svega ovoga što ste spomenuli, isključivo kroz ono što nam je javno dostupno i kroz informacije koje imamo možda zanemarujemo opasnosti, mislim sa aspekta naravno neke šire populacije, da li je nam uopće jasna koja može prijetnja doći u tom kontekstu i koliko nas ti podaci, odnosno ti sistemi mogu ugroziti?

SPEAKER_02 11:12

Nedovoljno, definitivno. I ovo o čemu mi govorimo i način na koji smo se informirani, imamo da zahvalimo novinarima, istraživačima i slobodnim medijima koji su bili spremni to da objave. Možda ne pravovremeno, ali sad nekoliko dana zakašnjenja, nekog sedamca zakašnjenja, mi praktično znamo šta su bile odluke, koje su bile strategije, na koji način je upotrebljena tehnologija i šta možemo da očekujemo do čim. To govorimo sada o zapadnom svijetu, na istoku ne znamo šta je. Ja nisam siguran da se mi mogao da nađem bilo kakav tekst o načinu razvoja tehnologije recimo Kini ili Rusiji, za koje potrebe se koristi, kakvi su njihovi geostrateški planovi vezani za tu tehnologiju, kakvi su u financijskom svijetu itede i tome slično. Što jeste na određeni način može da suzi našu percepciju i možda kako bi rekao, da zbog toga nedovoljno dobro percipiramo s koje strane nam zapravo dolaze rizica.

SPEAKER_00 12:12

U tom smislu, dakle, kada govorimo o rizicima potrebni su određeni mehanizmi da se od tih rizika zaštitimo, što znači da je potrebna regulativa. Naravno, u svemu kada je riječ o tehnologiji, ne samo tehnologiji nego bilo kojim inovacijama i regulativa je ta koja prilično kasni u odnosu na ono kada se promjene već vidljivo dešavaju. Ali veliki broj zemalja pokušava da na razne načine reguliše upotrebu vještačke inteligencije iz svih aspekata, dakle i u smislu zaštite autorskih prava, intelektualne svine s jedne strane, a s druge strane zaštite privatnosti i načina na koji može biti zloupotrje količina podataka kojom određeni sistemi raspolažu. Koliko, jer moramo naravno konstatovati da kasnimo, koliko kasnimo kada je u pitanju regulativa i postoji li načini, postoji li volja i da li mi kao društvo uopće razmišljamo o tome čemu su naši građani izloženi korištenjem svakodnevno, dakle počevši od društvenih mreža gdje su, gdje je velika količina podataka koji svatko od korisnika dijeli svakodnevnom upotrebom s jedne strane, a evo sada imamo viši nivo gdje se ti podaci mi očekujemo u nekoj da kažemo tajnoj razmjeni, odnosno mi nismo svjesni zapravo da sve podatke koje tu ostavljamo ostaju u nekoj bazi. Koliko naše društvo razmišlja o tome da od toga treba da se zaštiti i da li postoje neki korac i znamo za određene inicijative, ali gdje smo na toj mapi?

SPEAKER_02 13:39

Naše društvo nažalost ne, niti razmišlja, koriste, ljudi koriste zapravo ali ne u smislu da razmišljaju kuda to strateški vodi i šta bi mi trebali da radimo. Možda to ne možemo da očekujemo od nas običnih građana ali i naše elite pa ni politički elite. Ja ne vidim u tom javnom diskursu da postoji uopće razmišljanje o tome šta se dešava na globalnom nivou, šta se dešava na tehnološkom nivou i kuda će to odvede nas kao malo društvo ili zemlju. Mi smo davno izgubili trku u ovom naoružanjem tehnološkom, zato što smo prije makar deset godina trebali razmišljati o i o chipovima i o setovima podataka koji su potrebni za treniranje modela ili razvoja algoritama koje se koriste. Dakle, tu smo izgubili bitku, pozicije su već zauzete na globalnoj sceni, ali ono što još uvijek nismo izgubili, a to je tu bitku da imamo dovoljan broj eksperata koji razumiju tu tehnologiju i način kako možemo etički i odgovorno da je primjenjujemo i da zaštitimo ljude od negativnih konsekvencija. Isto tako ne razmišljamo a morali bi i trebali bi, ako koristimo već, ako smo osuđeni sad već da koristimo sisteme i infrastrukturu velikih tehnoloških igrača jer je sami ne možemo razviti i ne možemo je proizvesti na koji način da u slučaju kritičnih situacija možemo sve te podatke ili procese da oporavimo lokalno. Dakle, neke vrste planova za lokalni, samostalni rad naših i podršku našim servisima i institucijama mislim da nemamo. Ja bih strašno volio recimo da vidimo da se političke partije bave time, da imamo takvu debatu u Parlamentu. Što mi smo morali da imamo. Tako je to vjerojatno proističe iz toga što se time ne bave i to ne interesuje previše ni njihove birače jer sad da vi ja pričamo o gostovanju Ricky Martina. Vjerojatno bi dobili puno poziva i interakcija i bilo bi mnogo interesantnije. Ali ako govorimo o nečemu previše abstraktnom, što ne može se dodrun, što je complexo itede to ljudi puno ne zanima. Ali ne znači da ne treba da borimo da imamo što više informizanih ljudi and to bolje educovanih experta in te oblasti. Jerino tako mi nekako možemo da učivamo nekakvu suverenost, nazivemo to takvu budućnost. Jer to je postalo isto pitanje šta mi možemo kao građani, vi ste to dobro primijetili, sve naše interakcije online i digitalnom svijetu proizvode digitalni otisak naš koji se onda koristi opet za usavršanje tih modela. Htjeli mi to ili ne, svaki besplatni servis koji smo koristili zapravo je bio način that we postanemo digitalni radnici za neke technologique company and we are svjesni or ne radili za nich. Istovremeno postajemo zavisni od toga. Postani nezamislivo that to ne koristimo. Istraživanja pokazuje that ljudi AI and personal conversation. Imamo phenomenon anthropomorphic perception, that perceptible that they communicate like drug ljuds beat, that we prepare. But I think that's a good thing. To su dance companies. Tako da smo u toj čitavoj matrici mi neki sitni digitalni radnici. Morali bi i trebali bi da razmišljamo o tome parallelno kao i sa rizicima jer we cyber security način kako se provaljuje the oblaštena system and promjeni a višta inteligencia to utjecaj in the bankarstvo in financie and in our novel račun a shrubs. Međutim napadi is a sudden druga modeli AI razumiju linie code inređenom software in contextu chittavog software and utjecaja na neku drugu funkcionalnost of software which ljudski moza objektivno može. Može da njecina kako bug u software koji koristi recimo HR u banci iskoristi da dođe do core banking sistema. Ako zamišljamo da banke imaju sigurne sefove u kojima stoje naše novce, makar oni bili digitalni, makar oni bili samo bitovi, vrate tog SEF-a nisu više tako sigurno kao što su bili.

SPEAKER_00 19:14

Jer se otvaraju digitalnim putem.

SPEAKER_02 19:16

Otvaru se i na način kako do sada nije moglo zahvaljujući algoritmima koji mogu that sami za sebe i ako su detectani od strane neki system zaštite, prepisati svoj code, notis ga drugačije, nastaviti imaju zadatak da nastaw that žive unutar nekog information, dok ne obaveza. Other is naravno korištenje. AI tamo leži opasnost, tamo leži izvor zaštite, ali nam je potrebno znanje za to. Moramo uložiti znanje. To je jedino što nam je ostalo da bi mogli da ne kako budemo sigurno korak za čovčanosti.

SPEAKER_00 19:58

Ono što vidimo kada opomenuli smo bankarski sektor, pa evo da ne bude samo da govorimo o institucijama i političarima kojima ovo definitivno nije tema, ali će u nekom trenutku postati kada se možda i u utjecajem da kažemo integracija i kako EU možda malo više bude krenula detaljnije da se bavi ako to krenuli, znamo da su procesi što se tiče EU prilično spori kada je usvajanje regulative u pitanju. Možda ipak tu očekuju da će ih taj neki, da kažemo širi okvir u nedostatku nekih sopstvenih inicijativa možda malo više da kažemo pokriti tu oblast. Ali ako govorimo konkretno o financijskom sektoru odnosno o bankarskom sektoru, banke ne komuniciraju sa svojim korisnicima o tome, o zapravo svemu ovome što možda jednostavno da li nije tema itede ali na crnogorskom tržištu vidimo da banke prilično da kažemo zadržavaju neku poziciju kao da je, da kažemo, vrijeme, kao da se ove stvari sve ne dešavaju, kao da ljudi ne koriste već ove modele za nekolično financiranje za planiranje i kao da nisu svjesni svih opasnosti. Koliko treba da bude uključen financijski sektor, odnosno bankarski u kreiranju bilo koje regulative ili ćemo čekati da država ponovno, a to smo već više puta u prethodnim godinama vidjeli, da država bude takva, predloži neko rješenje pošalja ga bankama na doradu ili koliko banke trebaju da budu proaktivne i da li zapravo naš bankarski sektor vjerujemo da opet ima kapacitete mnogo više nego javna uprava u ovom kontekstu jer im je ipak materija bliža koliko treba da budu proaktivni i kako da se pokrene u tom smislu?

SPEAKER_02 21:35

Pa najprije da kažemo da budem objektivni, da kažemo da Zakon o AI iz EU i DORA kao regulativa za bankarsko financijski sektor je zapravo jedni od najsofisticiranijih zakonskih rješenja generalno. I u tom smislu bankarska financijska oblast jeste napredna kad pričamo o regulaciji upotrebe tehnologije, međutim to nije dobro. Nini izbliza. A razlog je za to možemo tražiti u načinu, kako funkcionamo mi kao ljudi, a kako se razvija tehnologija parada s tim. Proces usvajanja nekog zakona ili neke regulative je dosta spor. On mora proč javne rasprave, neki draft pa posto javne rasprave, pa usvajanje pa neki period mora postojati za adaptaciju, pa se utiče na biznis, se utiče na troškove. Pa ljudi se morajo obučiti da premenju nove zakone i pravila da izvještavajo po tom, da se pravijo organizacijo, kampija ima sve to dugo traja po nekadi bolan proces. Paralej za tim tehnologija se razvija nemarči za tu energiju, inamo još jedna opasni dimenziju, a to je, da kriminalci prihvatajo tehnologijo mnogo brže nego obični ljudi. Mnogi so spremni rizikima, da probajo da li mogu s novom tehnologijom biti efikasni, da li mogu da automatizuje svoje neke kriminalne aktivnosti in način mnogo prije nego što će obično čovje način kako da tehnologija olakša sebi život ili je nekako produktivno iskoristi. To što su za ljude nesnih namjera i kriminalce kako rekao, njihova motivacija jasna. Dobit je potencijalno velika, velike i kazne, ali su oni spremni da riziku za razliku od nas običnih ljudi koji nismo skloni riziku, želimo da nam sve bude udabano, rutini, predvidivo itd. U tom smislu AI drastično mini napravili. Mi nemamo više, nažalost, nemamo više luksu da napravimo pauzu, da razmislimo da shvatimo zašto nam to treba, što nam pomaže. Imamo jedan strašno brzovito brz tog razvoja tehnologije i mechanizme usvajanja donošenja osvajanja regulative koji su takvi, koji si nisu mijenjali. Šta bi moglo tu biti rješen? Pa definitivno brži ažuriranje regulative ako vidimo. Ne moramo usvajati zakone iz početka sačekati da oni za stare, da budu neprimjenjivi pa onda osvajati potpo, možemo ažurati zakone, što je brže moguće rajati manje promjene na koje brže možemo da se naviknemo u smislu našeg posla, rutina itd. I edukacija edukacija, samo edukacija svih ljudi, generalna edukacija in djece, jer sad za dobra. Velo tako može da prevarite ne samo članovniku banci, nego i management u banci. Imamo si premere, mislim mračno sjajne primjere. Ljudi koji su sa potpuno realnim vidima inima izvršnih directora tražili od njihovih podređenih da prebaca određene svoje novce i to je prošlo bez problema. Zato što su ti video uvjerljivi da ono što vidimo očima i čujem našim ušima. Ako mislimo da je to naš izvršni direktor ili vlasnik šta god će stati da provjeri da li ja vidim stvarno ili će uraditi po inerciji to što se od njega traži. 3.000 posto je porast prevara financijskih prošle godine i ove godine and we za sad, u tom segmentu zlowotrebe defake nemamo efikasnu zaštitu. Nema tehnološku zaštitu. Postoje filme koje tvrdio, da detektuju ali nešto lažno generano svetačku inteligenci, neki video, ali to nije exactno andado and to ne može nitko 100% tvrditi. Jedino što me da sve što vidimo orujemo, moramo to provjerimo. Ali ono što me educati nos if you did a video, if my dad did my video and my glass, suggestions that will be a little bit more than a little bit of a dice that seven, man, that they don't have to be.

SPEAKER_00 26:44

U crnojori nismo imali primjere konkretno da je neki političar kao što se dešavalo u brojnim zemljama, da je neka izjava nekog političara. Evo vidjeli smo nedavno George Meloni je prethodnih dana bila žrtva deepfake, odnosno prevara, vidjeli smo često njena obraćanja, da ne govorimo o Trumpu i svemu. Ono što u posljednje vrijeme možemo vidjeti i po mrežama i da kažemo obraćanja raznih. Dakle, u Iranu se itekako koristilo zalažiranje informacija koje dolaze iz te zemlje, dakle režim koristi te tehnologije zapravo da bi prikazo, da bi poslale određene poruke iranskog režima javnosti, iako nisu autentične, ali najčešće se ne provjerava. Ovdje konkretno imamo situaciju da u crnoj gori se možda ne razmišlja o tome zato što nismo imali konkretnog političara čiji je dip fake video iskorišten za određenu da kažemo u nekoj kampanji ili nečemu na način, dakle imali smo neki pokušaje montaži ali u prethodnim izbornim procesima, ali opet ne na nivou na koji se to može dvije tisuće dvadeset šest i u godinama koje slijede kako će se to tek moći raditi kada će, dakle da li ćemo mi sačekati zapravo odnosno da li se nogošku društvo uvijek mora da čeka da se problem zaista dogodi ili političari zapravo treba da počnu da razmišljati o tome toliko je primjera oko njih toliko primjera u europi toliko europska unija da kažemo eto ako već gledaju ka Bruxellesu makar te signale da vide. Da li postoji bilo koja inicijativa koja bi ipak primorala Crnu Goru da se malo zbijanje, makar u kontekstu integracije po zabavi ovim pa nažalost ja i ne vidim, a morali bi, morali bi definitivno.

SPEAKER_02 28:21

Jer to neko uljkano stanje na periferiji Europe ili nekog progresivnog svijeta itede pa mi ćemo tu sa čekati da nešto se zrene, pa mi ćemo to primijenimo tada, da što manje energije ulažemo i što manje mi deseneriramo, takav pristup nas može koštati doslovce našeg suvereniteta. Jer ako su naše financije u rukama nekih bighted kompanija, ako su odbran i zaštita u rukama kompanije, ako na našim podacima se primjenjuju zakoni drugih država, ne naš Ustav ili naši sudovi, ako nemaju ingerenciju jer su naši podaci u nekom claudu, na nekim serverima koji nisu tu i mi čak ni imamo metodu da to vratimo ili koristimo ili pokrenemo lokalno. O čemu onda možemo da pričamo u smislu nekog suvereniteta ili opstanka društva. I onda kada smo još izloženi tako sofisticianim andarama andamo mechanizm zaštite, niti razumijemo kako to funkcionira onda se to desi, kad dođe do ovog niveau kvalitete takvih videa ili takvih audija ili takvih mailova. Tako da ne možete posumnati. Ne bi trebalo da čekamo da se događaju stvari, da nas one koštaju. Pa da onda reagujemo i da iz toga izlačimo pouke i onda je isto tako upitno da li stvarno izvučemo pouke i koliko se racionalnije ponašamo nakon što nas nešto debelo zaboli.

SPEAKER_00 30:34

Ove godine odnosno ovog mjeseca obilježavamo dvades od obnove nezavisnosti, ali jedan od oblika suvereniteta i digitalni suverenitet, ovo što ste upravo spomenuli jeste jedno od pitanja digitalnog suvereniteta. Koliko uopće Crna Gora sama činjenica da nemamo sopstvene, nemamo Microsoft da kažemo, nemamo, Crna Gora je dakle nevidljiva u tom sistemu, mnogo se se, u vremenu kada je trebalo da se radi, na tome nije radilo. Google nas također ne prepoznaje odnosno samo kao lokaciju, ali ne ni kao jezik, ni i mnogo toga. Dakle, u digitalnom svijetu Crna Gora je jako malo vidljiva u nekim sistemima i u nekim mrežama potpuno nepostojeća. Koliko bi trebalo evo ako u prethodnih dvadeset godina, a bilo je ipak digitalno vrijeme jer u vrijeme referenduma ipak itekako bilo digitalizovano da kažemo tržište, ali evo u narednih dvadeset godina što opet nije prevelik period za jedan, za neko planiranje kako raditi na digitalnom suverenitetu Crne Gore u tom smislu jer se nekako prije svega oslanjamo na regionalna rješenja koja nas itekako mogu koštati na europski okvir u ovom smislu. Dakle koliko Crna Gora ipak treba da istupi, iako su mnogo manje zemlje, recimo, Island, jedan od primjera zemlje koja je mnogo radila na svom digitalnom suverenitetu, na svom digitalnom identitetu. Crna Gora to nije radila. Šta raditi i dalje i kako to ubrzati jer moramo biti u korak spremeno.

SPEAKER_02 31:57

Pa ako bi baš da budemo kritično i to mogu biti kažem da smo sa domenom that završili koji imamo domenu, globalni prepoznati u tom segmentu i to je naš digitalni suverenitet. Ali suština je da nama će some prazni symbol ako ne budemo radili na tome da možemo neke procese da možemo obraziti lokalno podatke naše controll nad našim podacima, podacima naših građana, da možemo imati dovoljno broj educovanih, obrazovanih ljudi koji razumiju i mogu to donosi određene odluke in da možemo u slučaju da naši nacionalni interesu razloga ne poklapu s interesing neke companheil that we are tolernized od njih da moramo jedina radimo to što nam dođe. Nedavno je konkretno palanti, pominali smo objavili svoje manifesto with these ideologic. Ali to see that there is a small day to make a produktively pozivos na urban and voice, which is a typique of technological companies who are trudged, global because neutral and technological. So we have companies who have some technologies need to idea, nothing, but we are not lobbying as he was.

SPEAKER_00 34:29

Pošto ste više navrhate u odgovorima pomenuli eksperte odnosno potrebu da se angažuje znanje koje imamo na raspolaganju u državi samo što možda nije sistemski raspoređeno i nije institucionalizovano i nije možda konzultovan uvijek kada su u pitanju suradnje institucija sa pojedincima i organizacijama koje bi mogle doprinijeti ovoj oblasti. Koliko ako govorimo o kontekstu vještačke inteligencije često govorimo o tome da će mnogi ljudi ostati uskraćeni za neke poslove koje će vještačka inteligencija obavljati umjesto njih. Međutim, iz ovih odgovora koje ste dali zapravo se više vidi da je ipak ljudsko znanje nezamjenjivo, da se ne mogu baš svi procesi automatizovati i da će ljudski faktor ipak biti onaj koji će i rukovoditi tim procesima na jedan način i upravljati. Tako da u kojem segmentu će ipak ljudsko znanje i ljudski faktor biti nezamjenjivi, čak i u potpunoj digitalizaciji i automatizovanosti procesa.

SPEAKER_02 35:24

Pa upravo ovaj CEO palentira prošle godine izdaje knjigu Tehnološke republike i on tu elaborira da su poslovi koji su najviše ne udaru od strane vještački invenciji, oni kako bi kako rekli poslovi bili kragniji odnosno kancelarijski odnosno administrativni poslovi, poslovi za koje nama sad trebaju fakultetski obrazovane osobe, a da će to vrlo lako AI moći da automatizuje, uključujući i nas programere, IT stručnjake itede a da će recimo AI biti nemoćna da vam popravi cijev vodovodnu u kuhinji ili kupatu jer treba sve tamo osim detekcije toga, treba samo zavući pa tako da će neke djelatnosti koje podrazumijeju manualni rad biti sve traženije i skuplje dok djelatnosti koje su trenutno zahtijevale fakultetski obrazovane ljude do izvjesnog nivoa kojima smo djelimice i obesmislili poslove, učineći ih pukom rutinom bez ikakvog kritičkog promišljanja moći vrlo lako da se zamijene. To je jedna stvar. To ima utjecaj i na budućnost političke dinamike, načina kako će ljudi se osjećati, kako će glasati, koje će svoje predstavnike birati i nas praktično vrlo brzo zapriskuje tsunami toga. Nisam siguran koliko smo toga svjesni. To je jedno. A druga stvar, ako koristite nekritički AI, ako ne znate zašto koristite, možete napraviti štetu. Zbog toga je izuzetno važno da razumijemo kako technologia koristi i onda možemo produktivni nego što smo bili dok ta technologia. U tom smislu je molto važno that ljudi who expertise gradu expertise parallel to doblim razumieniem AI technologies. Pravnici, economisti, lekari, engineering, novinari, that ready what AI productive. Inače. Počeli su pričom that sa vještačkom inteligencijom rieši globalno zagrivanje ili neke globalne probleme da bi vrlo brzo ta priča nekako isparila ili ostala na krajnjoj margini nakon što ih zapusnu velike investicije i postavljaju poslovne ciljeve. Priliv novca investiran in te companija jako veliki that on se teško može povratiti ako oni budu rješavali who nisu comercialno interessantni. Ali ako budu produzation efficacy, a to je practic, that ćemo. To is to very važna stvar who moramo sad razmišljamo jer ako we post festum, that is customer.

SPEAKER_00 39:17

Ovo tek se otvorila tema o ograničavanju odnosno starosnoj granici za korištenje društvenih mreža, ali to je pod utjecajem da kažemo svega onoga što se dešava u drugim zemljama, ali ovo je tek tema u kojoj treba treba tek da bude dio u javnom diskursu i da bude interesantna političarima jer će upravo oni biti ti poslije odgovorni za rješavanje ovih problema. Tako da vam mnogala što ste tijekom današnjeg gostovanja poslali ove poruke uz naravno nadu i vjeru da će zapravo netko čuti sve ovo i krenuti radega kao što prije, a ne onda kada problem zaista bude toliko vidljiv da će biti nemogući riješiti ga unutar sistema.