GOST PROFESOR DANIJEL SERVER 02.06.2026

Viši istraživač na Institutu za međunarodnu politiku Univerziteta Johns Hopkins u Vašingtonu, poznavalac i analitičar Zapadnog Balkana, u DRV govori o EU perspektivi Crne Gore, situaciji u Srbiji, globalnom sistemu bezbjednosti nakon promjene američke politike i Trampu kao daleko najkorumpiranijem predsjedniku SAD-a. 

www.antenam.net

Transcript

Copy Transcript Copied

0:02

Druga radio visa, radio podcast Drugatria Radio Vesla. The Bradani, the Bradoshi, Yoshiya Drugatria, a Radio Ves. Domatin Yavan Yadana, Zapper Domatin, Vivian Ayovichi Alan, Yaradic, a goal professor Daniel Server, which is an institute of the Majunaro political university of John Hopkins, Washington Island and Poznaval and Zappa Balkana to go literature, preliminary professor server in a conference, we organized a lot of school as a political now is correct, Zamolimoda Buddha Gozia Radio Vesai the Sany Porosgovaramo Goruchi local, regional global Negovog Boravka, that's the conference. Professor Server, prvociat Razgovaramo sama o toliko broju goručij od lokalnih do regionalnih i globalnih. Pa hajde da počnemo jednim lakšim pitanjem, koliko je danas težak posao politikologa. Da objasni i nama i ostalima da neki smisao onome što se dešava u svijetu od lokalnog do globalnog nivoa, bez obzira na temu. Bilo politiku, ekonomiju, ljudska prava, vrijednosti. I naravno odgovori na pitanje kuda idemo. Predviđena su uvijek teška, ali mislim da današnji politikolozi, svakako vrlo pametni, uglavnom mladi, ali i neki stariji crnogorski politikolozi, kao i politikolozi iz drugim zemalja koji su bili u budvi. Nikada nisam bio naročito siguran u svoja predviđanja, mnogo od njih su bila pogrešna. Dakle, to zapravo nije osnovni kriterij po kojem treba suditi političku nauku. Mislim da političku nauku prije svega treba posmatrati kao analitičko sredstvo za razumijevanje onoga što se dešava. Ali u ljudskim dešavanjima će uvijek postojati određena doza na sumično odkretanja. Ljudska bića su takva, a naročito kada događa i zavise od lidera. Tko može to predvid što će biti koji pojedinačni leider uraditi u bilo kom određenom trenutku? To je voma teško. A kad imate lidera kao što je recimo Donald Trump, to je apsolutno nemoguće jer je krajnje nepredvidiv. Lakše mogu predvidjeti šta će predsjednik Putinu raditi u Ukraini. Nastavit će da vodi rat najjače što može. Ali ne mogu zaista da predvidim što će Donald Trump uraditi i nikakvo poznavanje političkih nauka vam neće omogućiti da to uradite. Možda vam dati uvid u to što se dešava, ali nećete moći sa velikim samopouznanjem predvidjeti šta će se dogoditi. Osim političara i donosioca odluka koje su danas vrlo često veoma slični gospodinu Trumpu koji su to ključni elementi kada pokušavate da razumijete šta se dešava, šta zapravo utječe na to razumijevanje, da li je to medijsko okrušenje, vještačka inteligencija ili. Prva stvar koju moram da razumijem kod političkog lidera jeste koji su njegovi ili njeni prioriteti. A kada idem da se sretnem sa premijerom ili predsjednikom, upravo to pitam koji su njihovi prioriteti. Naravno oni mi ne kažu uvijek točno što im je glavni prioritet jer je za mnoge od njih ne nužno za sve, ali za mnoge glavni prioritet ostanak na vlasti. Tako da mislim da je za Aleksandra Vučića u ovom trenutku bez obzira na to što kaže diplomatama kada ga pitaju njegov glavni prioritet da opstane na vlasti. On bi sutra mogao da odluči da to više ne želi i da dođe u budu da leži na plaži ako bi to htio. Mislim nije to potpuno predvidio. Ali smatram da je prilično jasno da mu je posljednjih nekoliko godina prioritet da ostane na vlasti. Govoriti ćemo o gospodinu Vučiću, o gospodinu Trumpu i Putinu također, ali mislim da na početku našeg razgovora treba malo da govorimo i o Crnoj Gori pošto ste već ovdje. Na svom Twitter nalogu, odnosno preciznijem režiiks, objavili ste fotografiju jedne od popularnih crnogorskih ulica u Podgornici sa odgovarajućim natpisom, odnosno pitanjem sljedeća nova članica EU. Šta je bio ili šta je vaš zaključak? Da li je i pošto ste politikologi, jedan od najstaknutihijatičara prilika na Balkanu, kada će to biti? Mislim da hoće i mislim da će to biti u narednih nekoliko godina. Ali postoje dva aspekta pristupanja EU, oba morate imati na umu u isto vrijeme što može biti teško. Jedan je ispunjavanje tehničkih zahtjeva, pravne tekovine EU. Očekujem da će Crna Gora to uraditi bez previše problema u narednih godinu ili dvije. I da pri tome bezbijedi da ispunjava i nešto manje tehničke, ali veoma važne zahtjeve kopenhaških kriterijuma. Morate biti demokratija, morate imati slobodno tržište i morate imati nezavisno pravosuđe. Morate se ispravno odnositi prema medijima. E, tu bi Crna Gora mogla imati nešto više problema, recimo zbog pitanja da li je pravosuđe zaista nezavisno. I to će biti teško pitanje i za Albaniju, a kada za to dođe vrijeme bit će teško pitanje i za druge zemlje Balkana. To su takozvani meritokratski kriterumi, ali tu je i politika pristupanja. Dvadeset sedam zemalja mora da se saglasi da je za njih dobra ideja da prene Crnom Goru svoj klub a ne biste željeli da se pridružite klubu koji bi primio novog člana sa kojem i dalje ima problema. Zato ugotovo u svakom slučaju pristupanja EU postoje neki problemi sa susjedima koji nisu uvijek teški za rješavanje, ali moraju biti riješeni. I znate, pretpostavljam da postoji nekoliko relativno lako riješenih problema, mislim sa Hrvatskom. Sjeverna Makedonija također ima probleme sa Bugarskom, ranije je imala probleme sa Grčkom. Svi ti problemi sa članicama EU moraju biti riješeni. Ali postoji druga vrsta problema. Da završim najprije ovo o problematici sa članicama EU. Sve članice moraju da se slože da je to dobra ideja i onda je pitanje zašto je to dobra ideja? Mislim da su članice zaključile kada su odlučile da krenu novu rupe proširenja da bi to bio signal snage EU, posebno u njenom susjedstvu i moguće način that se predupriod loši actorstvu, a pod lošim acterima, narodowan. Uprkos brojnim problemima spolja i iznutra. To pitanje sam danas zapravo postavio na skupu politikologa i odgovori koje sam dao bili su u osnovi dva. Jedan je onaj koji sam već spomenuo, da je EU odlučila da je to način da pokaže opstanu geopolitičku snagu ekspanzijom u svom susjedstvu i blokiranjem loših aktera. A drugi je bio malo manje laskav. Bio je da je, znate, crna gora lak slučaj. Znate, to je malo mjesto, ispunit će svu pravnu tekovinu EU i ne predstavlja nikakve ogromne probleme kao što ih predstavlja Ukraina. Ali postoji pritisak, postoji pritisak da se Crna Gora prihvati makar kako bi se unaprijedio ukrajinski slučaj za ulazak odnosno pridruživanje EU. Da, ima onih koji misle hajde da primijemo crnu goru, to će biti pozitivan signal u Ukrajini. Tako neki ljudi razmišljaju o tome. Ali ne razmišljaju svi tako. Neki misle hajde da uradimo to sa Crnom Gorom da pokažemo da možemo, ali da zadržimo rezervu prema Ukrajini. A onda postoji pitanje da li će Crna Gora dobiti pravo veta unutar unije. Tu mislim da bi Crna Gora morala da pokaže određenu fleksibilnost. Mađarski slučaj je pokazao koliko loš utjecaj pravo veta jedne jedine zemlje može imati na Europu. Mi za trenutak ne vjerujem da bi Crna Gora uradila bilo što slično onome što uradila Mađarska. Ali mogu da zamisli neke ljudi kod ljude koji kažu da treba proširiti kvalifikovanu većinu na pitanju vanjske politike i mislim da bi to zapravo bila dobra ideja. A ako se to dogodi onda nema potrebe za posebnim izuzetkom za crnu goru. Ali možda se to neće dogoditi. Dakle, Crna Gora bi mogla imati teške potencijalno teške pregovore oko toga. Ali mislim da postoje veći problemi u budućnosti. Jedan je Srbija. Mislim da Srbija neće dočekati članstvo Crne Gore u EU sa dobrodošliom. Nije dočekala sa dobrodošlicom ni članstvo Crne Gore u NATO i pokušala je da to spriječi atentatom na premijera. Ne mogu da predvidim da li će pokušati nešto slično, ali ne bih bio iznenađen ako opet pokušaju nešto da naprave problem u Crnoj Gori prije ulaska u EU. Don't expect smooth access to idea glatko. Ne očekujte that ide glatko. Očekujte problem. Pripremite se za problemy. Pripremite se za problemy oko wette, or the problem oko nezavisnosti pravosuđa. Pripremite se za problem sa Hrvatskom oko problema iz prošlosti. Pripremite se za probleme sa Srbijom zbog njenog negativnog stava, prema tome što crnogorsko pristupanje znači za EU. I treba da se pripremite za još jednu vrstu problema, a to je problem iz Sjedinjenih Dava. Ovdje moram da kažem stvari o mojoj zemlji koje mi se ne dopadaju, ali moram to da priznam. Prvo SAD nisu više toliko posvećeni NATO Trumpovoj administraciji kao što su nekad bile. Trump je uradio sve što je mogao da posje sunju da li bi branio Europu u slučaju aktiviranja članak pet sada član pet je oduvijek zahtijevao raspravu o konkretnim okolnostima. Bilo je mnogo više slučajeva kada član pet nije bio aktiviran nego kada jest. Postoji samo jedan slučaj aktiviranja članak pet jedanaest septembra Da jedanaest septembra i to u odbrani Sjedinjenih Država. Gledajte, ne možete računati na Trumpa da će braniti Europu u ovom trenutku. To ne znači da je NATO beskoristan, ali znači da je odvraćajući efekat čl. pet smanjen i da je važnost NATO vježbi i interoperabilnosti vojskih i strateških planova, ti aspekti NATO-a koji čine najveći dio onoga što NATO zaista radi, danas mnogo važniji. I ja bih snažno savjetao da Crna Gora u potpunosti iskoristi ne članske aspekte NATO-a. I iskreno volio bih da vidim Crnu Goru kako pristupa tom malom paktu koji su dogovorile Slovenija, Albanija i Hrvatska. Takav regionalni obrambeni pakt koji šalje poruku odlučnosti, koordinacije i spremnosti bit će važan u budućnosti. Znam da se nekim političarima u Crnoj Gori ne bi dobala da Crna Gora pristupi tom paktu. I ne znam zaista da li bi zemlju u njemu željela crnu goru, ali mislim da bi to bilo veoma dobra ideja. Međutim, tu postoji još nešto i želim da završi misao o SAD-ama jer se tu ne završava priča sa NATO. Mnogo je gore za EU. Činjenica je da su Sjedinjene države pod Trumpovom administracijom odlučile da je EU konkurent, a ne multiplikator snage i da žele da je oslabe koliko god mogu. Zato su u prvoj Trumpovoj administraciji pozdravili Brexit, a sada čine sve što mogu da EU zagor će život. Crna gora ne može očekivati Američku podršku za pristupanje EU. Ali ono što mi je bilo interesantno jest da u tom dokumentu koji ima manje od deset strana, Crna Gora se pominje samo dva puta. Jednom, kada su praktično naveli koje su glavne zemlje zapadnog Balkana i drugi put kada su rekli da je dobro što su Crna Gora Sjeverna Makedonija i Albanija članice NATO-a i da to obezvjeđuje određene bezvijednosti garancije i određeni otpor utjecaju malih aktera poput Kine i Rusije. Iznenadilo me što je Crna Gora praktično nije pomenuta. Cijeli dokument je bio fokusiran na Srbiju kao glavnog igrača na zapadnom Balkanu, a pomenuli su i što očekuju od Sjeverne Makedonije, Albanije i Bosni i Hercegovine, ali Crne Gore skoro da nema. Da li to tumačite kao da oni već razmišljaju o nama kao zemlji koja je dio europskog bloka EU interesa pa su nas zato uglavnom izostavili ili kako uopće čitate taj dokument? Na način na koji čitam svaki diplomatski dokument i pohvaljujem ih makar za to što zapisuju ono što misle, jeste da čitam riječi koje govore i pitam se šta ne govore. I vi to radite kada kažete da ne pominju Crnu Goru i mislim da to možda nešto znači. Nisam siguran što. Svakako znači da ne vide Crnu Goru kao centralnog igrača, ali razumijem da je neki dogovor oko autoputu u razmatranju i da će tu biti uključeni Amerikanci. Dakle, nisu potpuno ignorisali Crnu Goru, rekao bih. Ne mislim da možete očekivati podršku za članstvo u EU od Sjedinjenih Država. Što se tiče takozvani promjene politike, tu zaista postoji promjena, ali da vam kažem šta mislim da je to. Prvo, mi smo oduvijek tražili ekonomske mogućnosti na Balkanu. Bilo je veoma teško posjeratov, ali su naši ambasadori uvijek imali instrukcije da traže ekonomske prilike u Balkanskim zemljama. To nije novo. Novo je transakcionarni pristup. Novo je, vi uradite nešto za nas, a mi ćemo nešto za vas. To je novo. To je nevelikodušan stav, onaj koji ignoriše konzultacije, solidarnost i koordinaciju. Sve vrline savezništva se ignorišu. Druga stvar koja je epo mom mišljenju nova, nije izjava da će raditi sa lokalnim liderima. Opet naši ambasadori su uvijek imali instrukcije da rade sa lokalnim liderima. Mislim, previše smo blisko radili sa lokalnim liderima u Bosni i Daytonu. Nametnuli smo Daytonski sporazum koji je bio upravo ono što su etno nacionalistički lideri rekli da će prihvatiti. Veoma blisko smo sarađivali sa ove kana, Kosovu tokom rata i poslije rat i sa rukovodstvom prije nezavisnosti i poslije nezavisnosti. Dakle, nema ničeg novog u radu sa lokalnim liderima. Što je novo je to što ih nije briga sa kim rade. Tako da sarađivati sa Dodikom znači gurati Balkanu nestabilnost. Iskreno, on je neprijatelj suverenitete i teritorijalnog integriteta beiha To je mnogo puta jasno pokazao i to da bi dobio sankcije i čak i nakon ukidanja sankcija nastavio je da jasno pokazuje da ne podržava suverenitet i teritorijalni integritet beihaa Sada čujem da priča neku neutralnost oko članstva u NATO. Valjda mu je netko rekao da treba da kaže nešto lijepo što Amerikanci neće kritikovati. Ali to je besmislice. Mislim dok se ne riješi pitanje državne imovine neće biti nikakvo članstvo u NATO i ne vjerujem da će Republika Srpska ikada pristati na to. Sradnja sa lokalnim liderima nije pogrešna. Rezultat toga zavisi sto odsto od toga sa kim surađujete. A to što ste odlučili da sarađujete sa Dodikom, a odbijete suradnju sa Albinom Kurtijem je po mom mišljenju nevjerojatno. Rekla vi da se slažem, ali bih vas i pitala očekujete li da se ponovno uspostavi veze sa gospodinom Vučićem. Vidjeli smo u posljednjem periodu da je bilo neke neusklađenosti, vjerojatno povezane sa ekonomskim interesima i interesima njegovog zeta gospodina Kusnera. Ali kao što ste rekli za Trumpovu administraciju nije važno sa kim se rađuju dogodje to na obostrenu korist. Očekujete li u takvom okruženju mogućnost da se ponovno uspostavi dobra komunikacija sa gospodinom Vučićem i šta bi to značilo u političkom smislu ako se desi? To sam očekivao sve vrijeme i priznajem da me je iznenavilo što se nije desilo odmah. Ne znam točno šta je izazvalo raskice Vučićem. To svakako nije njegov, znate, srpski svet, etno nacionalistička glupos. Besmisca nije da Trump ima nešto protiv toga. Trump je etnički nacionalist, sasvim jasno i nedvosmisleno. Zapravo vi bijeli supremista. I ne mislim da ima problem sa etničkim nacionalizmom, ali ima neki problem sa Vučićem i ne znam što je to. Ne znam da li Vučić zna šta je to. Ali bih očekivao da će eventualno to biti prevaziđeno nekim transakcijalnim dogovorom. Samo se nadam da to neće biti dogovor koji podriva suverenitet i teritorijalni integritet Bosne Crne Gore, Kosovo ili Makedonije. U tom smislu smo upravo završili zvanično obilježavanje dvadeset godina obnove nezavisnosti, a istovremeno, kao što smo već govorili, lidi smo za ulazak u EU i imamo dobar dio sadašnje vlade i efektivnih vlasti, naročito onih sa stvarnim polugama moći koji su, rekla bih, više privrženi susjednoj Srbiji nego sopstvenoj državi. I pored toga što EU govore ono što oni misle da žele da ču. I pored toga što su se pojavili na zvaničnoj proslovi, primjetno nisu među opštom populacijom, među građanima koji su slavili po ulicama crnogorskih gradova. Kako vi to vidite, naročito kada govorite o gospodinu Vučiću i kako to može utjecati na krajnji tok procesa ulaska Crne Gore u EU. To je teško pitanje. Mislim postoje ljudi u sadašnjoj Vladi i parlamentarnoj većini koji imaju jasan i nedvosmislen dossier protiv nezavisnosti Crne gore, protiv njenog članstva u NATO i protiv njenog članstva u EU. Sada ne znam šta zaista misle u ovom trenutku, ali izgleda da se prilagođavaju nezavisnosti članstvo u NATO u EU i kada političari rade ono što vi želite da rade, diplomate to zovu uspjehom. Koliko je taj uspjeh dubok, koliko je trajan, to s pravom možete pitati. Ali gledajte, sadašnja Vlada je demokratski legitimisana i u to nema sumnje i moram da poštujem to da imaju odgovornost i ovlašenja do Vladi. Iako počnu da rade stvari za koje sam nekad mislio da nikada neće raditi, a to sam zaista nekada mislio, moram to da smatram pozitivnim znakom. Istovremeno shvatam da postoje, ja postoje jako puno upitnika. Nedavno sam stajao ispred predsjedništva i vidio sam table koji obilježavaju velike momente crnogorske historije, a jedan je upadljiv i izostavljen, a to je proglašavanje nezavisnosti. Ulazak u generalnu skupštinu u Ujedinjene Nacije je prikazan, ali ne i trenutak nezavisnosti. I za to predsjedniku ⁇ ukanoviću nije dato nikakvo priznanja. Mislim da predsjednik ⁇ ukanović zapravo zaslužuje priznanje za dva ključna trenutka u crnogorskoj historii. Jedan je nezavisnost, drugi je tranzicija vlasti koja je bila mirna, uredna i koliko ja znam, dobrovoljna. Poštova je rezultat izbora i dvije tisuće dvadeset i dvije tisuće tri godine dakle za to mu dajem veliko priznanje to nije lako uraditi naročito na Balkanu zato mislim da Crna Goro u cjelini zaslužuje priznanje za to ali on je bio taj koji je napravio veoma pozitivnu odluku za cijelu zemlju i a musi a veryć je vanjsku politiku vodio veoma proevski i prozapadno orijentisano uključujući rekla bih i treću stvar, a to je ulazak u NATO. I to je odrađeno to kod njegovog mandata. Ali željela sam da vas pitam kada pominjemo sve te važne momente u vezi s posljednjih dvadeset godina razvoja Crne Gore, željela sam da vas pitam u još jednoj mogućoj prepreki i mogućem akteru koji bi mogao da potkopa posljednje korake Crne Gore ka Europskoj uniji a to je naravno Rusija. Poslije neuspjelih pokušaja da spriječi članstvo Crne gore u NATO iako je već trajao rati invazija na Ukrajinu negdje početkom dvije tisuće dvadeset četiri tadašnji ruski ambasador u Crnoj Gori gospodin Maslenikov izdao je upozorenje prvi put za ovaj region rekao je da će se proširenje europske unije na zemlje zapadnog Balkana konkretno na Crnu Goru s Ruske strane posmatrati kao prijetnje njenim nacionalnim interesima imajući u vidu da se situacija u odnosu na januar ili februar 2024 za Rusiju dramatično pogoršila i na frontu Ukraini ali i unutar same Rusije kao i u Putinovom unutrašnjem krugu kako možemo čuti iz nekih glasina očekujete li da će Rusiji pokušati da se miješaju i da poremete crne gore ka EU možda ne u velikoj mjeri kao što je to bilo dvije tisuće šesnaest ali ipak da li očekujete tako nešto i kako na to gledate what they'll do ne mogu da predvidim što će oni uraditi znate postoje ljudi u Moskvi koji planiraju kakav će biti njihov odgovor dvije tisuće šesnaest je bio pokušaj atentata u članstvo u NATO pretpostavljam da bi ovoga puta izabrali nešto drugačije samo da ne budu previše očigledni ali gledajte ambasador je rekao istin to jeste protiv ruskih interesa i Rusija svoj interes kako sama smatra da na to ima pravo vidi kao dominaciju radi nad svojom periterijom. Ali znate Rusija sebe smatra saveznikom Beograda, a Beograd sebe smatra nekim koji ima kontrolu utjecaj, zovite to kako hoćete nad srpskim stanovništvom u Crnoj Gori i to će članstvo u EU biti umanjeno. Mislim da tu nema nikakve sumnje. To će ih oslaviti. And you should believe it. Do you believe that we have capacity that se odpremo and that interest that is potentially that sead up? Yes, I do. Pa znate ovo je pitanje dijelimično političke volje, a dijelimično kako da kažem poznavanje onoga što se dešava. I u nekim aspektima možda sadašnja vlada bolje zna što se dešava sa Moskvom nego što je to znala prethodno. Nikakva količina političke nauki ili bilo čega drugoga neće predvidjeti ishod, ali očekivao bih problemi iz Belgrada i Moskva. But I would expect trouble from Belgrade and Mosk. Ali najprije bih željela da vas pitamo o trenutnoj situaciji u Srbiji. Pratite ovaj region više od trideset godina, imate veliko znanje, pomno, pratite sve što se ovdje dešava. Pa bih željela vaš komentar u trenutnoj situaciji u Srbiji sa već godinu i pol dana protesta protiv Vučića, ali sa nasiljem svaki put nad građanima, studentima, demonstrantima. Sada ima gotovo potpunu kontrolu nad medijima, praktično nad gotovo cijelom medijskom scenom u Crnoj Gori. Tu i zahtjev za izbore od strane studenata i demonstranata i Vučićovo odklijevanje da odredi datum. Reakcija EU, neki bi rekli mlaka reakcija EU na sve što se dešava u posljednjih godinu i po dana u Srbiji zanimljiva je. Ali utjecaj Rusije i Kine, možda naročito kineski utjecaj. Poslije gospodina Trumpa i četrdesete posjete Putina Vučiću. Vučić je bio u Kini samo prošle sedmice i to tokom posljednjih protesta i nasilja nad studentskim demonstracijama u Beogradu. A gospodin Vučić je dobio nagradu od kineskog lidera ili kako ga on zove brata Sija. Šta je vaš stav o svemu ovome i šta možete da kažete o predvidivoj budućnosti. Kako mislite, znam da ne možete rekli ste, da ne možete da predvidite budućnost. To ste rekli nekoliko puta u intervju, ali vjerujem da možete povezati neke tačke i dati nam neki smjer. Da, mogu da razmišljam o budućnosti, ali neću biti naročito uspješn u predviđanju. Što se Kine tiče, prvo molim da poreknem da sam nikada napisao knjigu o Kini. To nije točno. Nikada nisam pisao knjigu o Kini ili kineskim odnosima sa Balkanom. Zapravo nisam toliko dobro informisan kao drugi analitičari o toj temi, ali ima mišljenje. A to je da je kineski utjecaj sasvim drugačiji od Ruskog. Mi ih doživljavamo kao slično jer dolaze se istok jer predstavljaju protiv težu Vučiću prema Bruxellesu i Washington. Ali mislim da Rusiji ne cijene stabilnost na Balkanu. Naprotiv što više nestabilnosti mogu da stvore, misle da je to veći problem za SAD i NATO i da je to dobra stvar. Zato Rusije vidim kao destabilizujuću sinu na Balkanu. Kinezi su drugačiji. Ne vidim da oni žele nestabilnost. Ono što žele jeste stabilnost, a ako je ta stabilnost autoritarna, tim bolje iz njihove perspektive jer su i sami autokrate i prijetno im je sa autokratama. Oni ne pokušavaju da destabilizuju Balkan niti da prave probleme na tom ne Balkanu. Oni pokušavaju da utiču, pokušavaju da koriste Balkan kao put u EU, da posluju na Balkanu i prilično su uspješni u tome. Sada pretpustit ću svakoj zemlji da se samo odluči da li je posao koji radi sa Kinezim isplativ ili u njenom interesu i pročitao sam dosta u autoput u Crnoj Gori i ne mogu da donesen konačan zaključak o tome. Ali ne vidim Kineze kao nekoga tko pokušava da spriječi članstvo u EU. Ne, zapravo mislim da bi oni to pozdravili jer bi Crna Gora time postala još više MOST kao EU i mislim da njihov utjecaj nije uvijek peniga naprotiv. Odčigledno pomogli su Vučiću sa dosta tehnologije za unutrašnju bezbijednost za koju sumnjam da ne bi prošla provjeru ako bi Srbija ozbiljno pokušavala da pristupi EU. Ali ne mislim da oni to pokušavaju i da prave problem na Balkan. Oni pokušavaju da posluju, pokušavaju da dobiju pristup Unii, da uspostave vrstu utjecaja za koju smatraju da treba, da imaju kao jedna od dvije preostale super sile. I ne vidim to nužno kao malignost. Naravno oni rade maligne stvari, naročito u SAD-u. Mislim da su uradile neke vome loše stvari koristeći studente u SAD kao špijune, špijionirajući studente koji nisu špijuni, takve stvari. Dakle, nije da ih ne bih kritikovao, ali ne mislim da su isti kao Rus. Što se tiče Vučića, da se vratim na Vučića, pošto ste pitali za njega i demonstrante. I ovdje je izuzetno teško predvidjeti što će se dogoditi. Mislim, mogu bolje da predvidim koliko će djeca imati svaka srpska žena u narednih četrdeset godina jer je to ta odluka mnogo različitih ljudi nego što mogu da predvidim dan kada će Vučić podnijeti ostavku i otići svlasti. To je odluka jedne osobe i po prirodi je veoma ne predvidljiva. Manje vjerujem u demonstruje nego neki drugi ljudi. Nije da ne podržavam opoziciju Srbije. Gdje postoji liberalna opozicija, liberalna demokratska opozicija koja želi jednaka prava, slobodne medije, nezavisno pravosuđe, slobodne i poštene izbore, otvoreno i konkurentnu ekonomiju uvijek ću podržavati te ljude. Ali to ljudi nisu jedini koji učestuju u demonstracijama. Studenti im još nisu jasno rekli, a zaista sam razgovarao sa ljudima ovdje koji su upućeni u situaciju što su im krajnje, crvene linije osim da se riješe vučić. Potreban im je program, glavna poruka za njihovu političku listu. Treba im i mnogo organizacionalnog novca i sve drugo, ali ne mogu baš da procijenim što točno žele u ovom trenutku osim vučiće ove glave. Potpuno je moguće da će što god se desi u Srbiji, bez obzira na to što studenti žele to skrenuti u etno nacionalističkom desnom pravcu, a ne u liberalno-demokratskom. Ne vidim nikakvu garanciju da će otići u liberalno-demokratskom smjeru. Rekao bih da postoje neki pokazatelji u tonu političkog diskursa i u tome koje najvjerojatnije da dobije više glasova u Srbi. Rekao bih da je mnogo ljudi razočarano učićem ali to ne znači da žele da se okrenu prema zapadu. Možda žele da se okrenu još više prema onome što ja smatram moskovskim stilom politike, autoritarnoj politici. Ako sam vas dobro razumjela, vi ne vidite da ovaj masovni protest kojem svjedočimo u posljednjih godinu i pol dana ima prozapadni demokratski kapacitet već je samo usmjeren protiv učitovog režima. Nemojte me pogrešno razumjeti. Mislim da postoje ljudi uključeni, mnogo ljudi uključenih koji bi voljeli da Srbija uđe u EU. Ne znam za NATO. Anketu o NATO u Srbiji nisu dobri. Ne znam za to. Ali mislim da među ljudima u ljudima, među demonstrantima ima dosta onih koji žele Srbiju u EU, koji gledaju crnu goru i kažu ako oni mogu to uraditi, zašto ne bismo mi? Bit će mnogje nego što smo mi, bit će slobodniji nego što smo mi. Dakle, mislim da ima mnogo ljudi u demonstracijama koji tako osjećaju. Razgovarao sam sa nekima od njih kada dođu u Washington, ali ne mogu reći demonstranti su samo mali dio srpskog stanovništva. I nije mi jasno da li liberalno demokratsko krivo demonstranta predstavlja širu većinu ili čak pluralitet srpske populacije. Da u Srbiji postoje Srbi koji žele pravu demokratiju u to uopće ne sumnja. Da većina Srba želi da se riješi Vučića u to također ne sumnjam. Ali Aleksandar Vučić je veoma već politički operater. I znate, preživio mnoge demonstracije do sada. Ima iskustvo na koje može da se osvrne, na Miloševiće i Miloševićeve greške. Mislim da će ga biti teško srušiti na taj način i nisam ubijeđen da bi rezultat njegovog pada išli u tom pravcu. Mogli bi otići u potpuno drugom pravcu. Prije nego što pređemo na drugu temu, rekla bih Balkanizacija svijeta i posebno američke politike i zamolila vaš za komentar. Naravno, sada kada smo to razjasnili, da se malo vratimo na svjetsku politiku, pomenuli ste na početku naravno utjecaja američke administracije. Nakon prošli godinu i nekoliko mjeseci drugog Trumpovog mandata u bijeloj kući koja će uskoro imati Balsku dvoranu već od najvažnije kuće kancelarije na svijetu, decenijama već ostatak svijeta je zapravo prošao kroz nekoliko faza. Prvo je bio šok, zatim nevjerica, zatim strah, a sada rekla bi da nakon otražnjenja traže alternative, kako da opstanu kao i nove partnere i nove saveznike. Pomenuli ste i unutar NATO-a da neke susjedne zemlje traže sigurnosna partnerstva i bolje garancije, bolja partnerstva. Dakle, globalni svjetski poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata je definitivno nesto. Ali nisam sigurna da ikku uključujući kreatore politika bilo gdje osim možda Kine zna kuda idemo. Šta vi mislite kao iskusni politikolog i analitičar? Gdje se sada nalazimo? Mislim da nije situacija takva jer sve institucionalne strukture i dalje postoje, Ujedinjene nacije, NATO, EU i dalje postoje. Jedina institucionalna struktura poslije Drugog svjetskog rata koja je zaista nestala bila i Sovjetski savez i Varšavski Pakt. Nijmo doživjeli onakvu implozu institucija kakvu je doživio Sovjetski savez. I mislim da je to dobra stvar, jer mislim da se neke stvari mogu spasiti. Mislim da u osnovi NATO u novom i obnovljenom balansu može biti oživljenja nakon Trumpove administracije. Smatram da će Europa morati više da uredi po tom pitanju, morat će biti mnogo nezavisnija. Govorio bih to u posljednjih dvadeset godina, ali sada to postaje stvarnost jer vidi i prijetnju i reaguje na nju. Naročito Njemačka, ali i druge države također, Francuska i ostali ali ima li dovoljno vremena za restrukturiranje? Naročito kada govorimo o sigurnosnim garancijama. Sjesni smo da SAD osiguravaju polovinu ukupnog budžeta NATO, a koliko sve ostale države zajedno sa druge strane i imamo rat u Ukrajini, rat na Bliskom istoku, zapravo nekoliko sukoba na Bliskom istoku. Koliko brzo te rekonstrukcije mogu biti obavljene i u kojem se pravcu kretati? Prvo želim da kažem da se Sjedinjene Američke računaju na oko šezdeset od sto ukupne potrošnje za odbranu, ali doprinose sa svega šesnaest osto od ukupnog budžeta NATO-a. Tako da je nonsens Trumpova priča da DSAD čine previše jer proše milijarde i milijarde, čak i rekovi desetine milijardi koje on daje NATO. To su takve laži. Ne znam kako to da opišem, to je neizrecivo. Možemo li se prilagoditi. Evo ovdje razgovaramo o američkom političkom rasporedu i on je nesiguran. Zato što se suočavamo sa jednim važnim izborima za manje od šest mjeseci i trećina Senata i cijeli predstavnički dom su igri. Većina mjesta u oba doma se smatraju sigurnim. Demokrate bi prema prognozama mogle preuzeti predstavnički dom sa manjom većinom, ali možda ne Senat, ali onda je Vrhovni sud odlučio da možete primijeniti prekomponovanje distrikta, naročiti tu u Južnim državama. Možete uraditi redistrikting da bi osigurali da republikanci kontrolišu još više distrikta na jugu, kroz Jerry Mandering, da bi crna populacija bila onogućena da izabere ne predstavnik. Ovo je čisti neskriveni rasizam, a to je, to je to. A sve goblandi slijeti za boje, to je takva hipokrizija da je jednostavno nevjerojatna. Ali morate se sjetiti da je Amerika imala rasističke antimigrantske političke snage. Ja bih rekao nekada čak dominantne, prije II. svjetskog rata. Ideja da Sjedinjene Države kao liberalna demokracija šire liberalnu demokraciju je bila testirana onda rođena posebno nakon II. svjetskog rata da blokira komunistički autoritarizam. Zakon o glasanju koji je Vrhovni sud osporio da bi omogućio ovaj nonsens i usvojem tisuća devetsto šezdeset četiri godine i ja sam ne samo bio živ već i devetnaest godišnja kada se to dogodilo tako da je liberalno demokratska amerika na koju smo svi ponosni zapravo veoma mlada ali ja nikada nisam očekivao da će bila supremacija vratiti i na način na koji se vratila ali jedini odgovor na to je da blokiramo na glasačkim mjestima. Problem je sada prednost republikanaca u dominantno većem broju saveznih država nego demokrata što im daje određenu prednost u Senatu a redistricting im i dalje daje prednost u predstavničkom domu. Oni su uvijek imali prednost zahvaljujući Jeremenderingu ali će to sada biti još gore. No i pored toga Trump je ispod vode, više građana ne podržava nego podržava po svakom velikom pitanju u Sjedinjenim državama. Ali moram da vas pitam kako objašnjavate da je zapravo uspio da zbacci sve republikanke koji su bili protiv njega i njegovih politika na unutarstranačkim primary izborima. To je važno pitanje. Morate da razumijete nešto o Američkom političkom sistemu. Primarici su uvedeni da bi se smanjila mod stranačkih šefa. Sve do nedavno, do prije dvadeset i trideset godina stranački šefovi su odlučivali tko će dobiti nominaciju u velikim strankama. Obje partije su uvele sistem Primarisa da bi demokratizovali izbore kandidata. Problem je što veoma mali broj ljudi prođe kroz taj proces i u republikanskim primary izborima suštinski su sve glasači maga Trump je naročito naučio kako da obnovi svoj utjecaj kao stranački chef tako što će podržati kandidata u stranačkim izborima i omogućiti im that pobjeduje jer veoma mali broj ljudi glasa. U mojej glavi za sada samo u mojej glavi jer se još nije dogodio. Izbor političkog programa MAGA-a je kandidata na nacionalnom nivou o emigraciji, o porezima, o ekonomiji, obrazovanju, o svemu ispod vode. Manje od petnaest posto podrške o svim velikim pitanjima. Izgleda mi da je osuđena propast jer pokazuje neke od najekstremnijih magaandidata na izborima na kojima ne stoji dobro na nacionalnom nivou. To ne znači da će svaki magakandidat izgubiti, moguća je neka privloćnost na lokalnom nivu, ali je moguć plavi talas, demokrati su plave, a republikanci crveni i plavit talas je moguć u novembru. Ali mnogo toga zavisi od ishoda rata u Iranu koje SAD u ovom trenutku jednostavno gube i Trump je bez podrške za rat. Amerikanci ga nikada nisu podržali ni sada ni inicijalno. Puno zavisi od ekonomije, a ekonomija je u problemima. To je neupitno. U ovom trenutku se konzumenti održavaju, ali su pod ogromnim pritiskom cijena, goriva, električne energije itede mogućnost recesije realna do novembra i ovi maga kandidati će biti primorani da brane ne odbranjivati ali čak i ako Plavit Alas uspije i izborni rezultat bude previše velik za namještanje kako sam to čula na američkim medijima posljednjih mjeseci, vjerujete li da novi saziv kongresa sa većinom u predstavničkom domu, a možda i u Senatu iako je to malo teže ostvariti kao što ste sami objasnili da li očekujete da mogu obuzdati Trumpovu administraciju u svemu onome što sada čine? Kratak odgovor je ne. Ne mogu ga obuzdati u nekim ovlastima, ali u nekima ipak mogu. Kada je riječ o vanjskoj politici, predsjednik ima puno ovlaštenja da radi manje-više šta želi. To je neupitno. Ali kada je riječ o vojnim akcijama, očekivao bih da demokrate koji kontroliču predstavnički dom i Senat iskažu neslaganje sa ratom u Iranu ukoliko još bude trajao šest mjeseci od sada. Na domaćem planu mogu uraditi značajnu razliku u onom što bih nazvao da je istraga korupcije i to može značiti ogromnu razliku. Mi smo pod epidemijom blatantne korupcije koja je zapanjujuća i u kojoj se kupuju karte za izlazak i zatvorom, omogućavaju ugovor iz ovlasti obrane u rukama Trumpovim sinovima. Ovo je daleko najkorumpiranija administracija koju smo ikada vidjeli. Financiranje novcem poreznih obveznika, kompenzacije ljudima koji su šest januara napali kapital. Ovo je čista nefiltrirana korupcija koja je zarobila državu. Tako da mislim da mnogo toga može doći pod demokratsku kontrolu u predstavničkom domu ili Senatu jer bi demokrate bili u poziciji kontrole. Jedan problem će se međutim nastaviti a to je Vrhovni sud koji je odlučio da predsjednik ima imunitet za sve što radi u zvaničnom kapacitetu čak i ako je nelegalno i Trump to koristi. To je ozbiljan problem koji mislim da ne može biti riješen ni zakonom jer je Vrhovni sud odlučio da ima imunitet od procesuiranja po Ustavu, što nije istina i nikada nije bio slučaj u prošlosti. To je čista izmišljotine ljudi koji tvrde da primjenjuju samo bukvalne riječi originalnog Ustava. Tako da postoji problem kada je riječ o korupcije, ali mislim da može biti značajno obuzdana. Ali na ponuju valjske politike, ako prekidni hoće da gurne premijera Crne Gore na NATO summitu signalizirajući da nije zainteresovan da brani Crnu Guru, to može uraditi. Ne mora to pitanje nikoga za dozvolu ili polaže račune naknadu. Tako da će ga malo obuzdati, ali neće ništa popraviti. Razgovaramo već više od sad što je više od predviđenog programa i vremena za emitovanje, ali željela bih da vas upitam na kraju sami ste spomenuli, a čula sam i na američkim medijima, mainstream izuzimajući Fox naravno, ali i alternativnim platformama, istu rečenicu kao i od vas da je gospodin Trump ujedljivo najkorumpiraniji američki predsjednik ikad. Imajući u vidu sve što ste rekli o Vrhovnom sudu, ali i drugim ograničenjima, da li vjerujete da će se gospodin Trump ikad suočiti sa pravnom odgovornošću za sve navedeno. Prvo jasno je da on neće trajati još puno godina. Sve sta je. Iako razmišlja i govori o mogućem trećem mandatu. To je jednostavno glupost kojim se hrani maga, ali se neće dogoditi. Bit će srećeno ako bude mogao da ustane iz kreveta do kraja ovog mandata. Ja zaista ne anticipiram bilo kakvo pozivanje na odgovornost za njegova života, ali mislim da će biti u historičkim knjigama za sve ovo. Mislim da će njegovo ime biti izbrisano sa Američkog instituta za mir Kennedy centra, niti da će ga graditi, niti da će izgraditi triunfamu ka. A što se tiče balske dvorane, mislim da će sigurnosni objekat ispod dvorane biti izgrađen, ali sumnjam da će dvorana ikada biti završena onako kako je on zamislio. To je toliko egoističan čovjek i ne možete zamisliti da će njegovo ime biti izbrisano. Možete mi da zamislite da niste u stanju da priznate da će vaš protivnik pobijediti na izborima i izbrisati vaše ime sa svih ovih mjesta, kako je egoističan i narcističan treba da budete. Iz moje perspektive, proganjanje političkih protivnika kao što je slučaj recimo gospodina Jamesa Comia i drugih je mnogo gore od stavljanja imena na zgrade institucija. Tako ali bit će važno da se ukloni njegove ime sa svih ovih mjesta. Zamislite on je zaposleno agencijama za imigraciju ljude koji su isti kao oni koji su napravili Capitol Hill 6 jammer. Svi ti ljudi će morati biti otpušteni i to može biti pravi chaos. I bit će vama teško za democrat that urade ono što je potrebno. Ali se nadam da su dorasti za datum. Na kraju kao i uvijek kažemo da je naš gost bio profesor Daniel Server, viši istraživač na institutu za međunarodnu politiku univerziteta Johns Hopkins u Washington. Slušajte nas, gledajte nas i čitajte na portalu antene.